utorak, 19. studenoga 2013.

Ali Pasha's Mosque - Sarajevo


engl.
Ali Pasha's Mosque was constructed in Sarajevo during 1560 - 1561 as a vakuf of Hadim Ali-pasha, the former Ottoman governor of the Budapest administrative district (budimski begler-beg) and the Bosnia Pashaluk.

History

The mosque was built according to the classical Istanbul architectural style. The dome covers the prayer area and three small domes cover the cloister. Because of its noble proportions it stands at the top of the scale of all sub-dome mosques that have been constructed in Bosnia and Herzegovina. In the framework of the complex there is a domed burial site (turbe) with two sarcophagus of Avdo Sumbul (d.1915) and Behdžet Mutevelić (d.1915), Gajret activists who died in the dungeons of Arad. The Ali Pasha Mosque was heavily damaged by Serbian forces during the conflict of the early 1990s, especially the dome. The most recent renovation of the mosque occurred in 2004 and in January 2005. the commission to Preserve National Monuments issued a decision to add the Ali Pasha Mosque to the list of National Monuments of Bosnia and Herzegovina.

1912.
bos.
Alipašina džamija je izgrađena u Sarajevu tokom 1560- 1561 kao vakuf Hadima Ali-paše, bivšeg otomanskog guvernera  Budimpeštanskog upravnog okruga  i Bosnskog pašaluka.
Historija

Džamija je izgrađena prema klasičnom Istanbulskom stilu. Kupola pokriva molitveni prostor i tri male kupole vanjski dio . Zbog svoje plemenite proporcije na vrhu je ljestvice svih džamija sa pod–kupolama, koje su izgrađene u Bosni i Hercegovini . U okviru kompleksa nalazi se mezarje (turbe) sa gdje su pokopani Avdo Sumbul (d.1915) i Behdžet Mutevelić ( d.1915 ), Gajret aktivisti koji su poginuli u tamnicama u Aradu. Ali-pašina džamija je teško oštećena od strane srpskih snaga u toku sukoba ranih 1990-ih godina, a posebno su oštećene kupole.  Najnoviji obnov džamije desio 2004 godine i u januaru 2005. godine komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku da Ali-pašinu džamiju doda na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

nedjelja, 17. studenoga 2013.

Tara River

Bridge on River Tara

Coined the ‘jewel of Europe', this wild, turquoise blue river is a raging mass of water fed by the towering mountains of Durmitor National Park in Montenegro. The Tara River traverses along the border of Bosnia and Montenegro, with 30km of it in Bosnia and the rest belonging to the other side. 
It rises from the mountain ranges in the northern part of Montenegro and flows 140km until meeting with the Piva River and forming the River Drina, one of the longest and largest rivers in the Balkans.
For eons the powerful flow of the Tara River has hollowed out a soft limestone surface, creating the sculpted form of gorges and chasms that we see today. Age-old earth erosion has created the 82km-long canyon, the second largest canyon in the world after Colorado. 


Aside from nature lovers and fishermen, the river attracts a large number of adrenaline junkies. Rated at level 3-5, it offers some of the most intense and challenging rafting in Europe. A ride on one of the ‘real' rafts, logs tied together and guided by a massive wooden rudder, is quite an experience. There are, of course, rafting outfits that provide sturdy and safe rubber rafts with all the necessary gear. Most groups operate out of Foca (there are also several rafting agencies in Montenegro) and offer breakfast, lunch and overnight camping in their rafting packages. 

bos.
Označena kao "dragulj Evrope" ova divlja tirkizno-plava rijeka se napaja masivnim vodama koje dolaze sa visokih planina smještenih u Durmitorskom nacionalnom parku u Crnog Gori. Rijeka Tara teče između granice Bosne i Crne Gore, od čega je 30 km njenog toka u Bosni, a ostatak je u Crnoj Gori. 
Izvire u planinskom lancu smještenom na sjeveru Crne Gore i teče 140 km dok se ne susretne sa rijekom Pivom, nakon čega nastaje jedna od najdužih i najvećih rijeka na Balkanu, rijeka Drina. 
Već vječnost snažni tok rijeke Tare usijeca meku vapnenačku površinu stvarajući grotla i ponore koje danas možemo vidjeti. Vjekovna erozija stvorila je kanjon dugačak 82 km, što je drugi kanjon po dužini u svijetu - odmah iza kanjona Kolorad


Osim ljubitelja prirode i ribolovaca ovaj kanjon privlači i adrenalinske ovisnike. Rangiran kao nivo 3-5, ovdje se nudi jedan od najintenzivnijih i najzahtjevnijih raftinga u Evropi. Vožnja na pravim splavovima, načinjenim od međusobno uvezanih debala i masivnimdrvenim kormilom predstavlja zaista jedinstveno iskustvo. Naravno, tu je i rafting u čvrstim i sigurnim rafting čamcima sa svom neophodnom opremom. Većina organizovanih grupa polazi iz Foče a u ponudu je pored splavarenja uključen doručak, ručak i prenoćište. 
Rafting on Tara





subota, 16. studenoga 2013.

Nature park 'Tajan'

Nature park Tajan / Park prirode Tajan
engl.
This area has recently been acknowledged as a protected area. There has been a wonderful grassroots movement from environmental groups, mountain associations, caving clubs and nature lovers from the Zavidovici area that have put a tremendous amount of energy making this beautiful little corner of northern Bosnia a protected one. 
Lukina Cave / Lukina pećina
The mountains in this area aren't like the towering peaks of the central Dinaric Alps. Nonetheless, the thick conifer forests and endless tracks of hills provide nature lovers with a wide range of nature activities. They are just getting started so expect a few hinges organizational wise – but the knowledge and passion that has gone into the eco-tourism development of this area should be an example for the rest of the country. Here is a walk through the many canyons and caves this area hosts. Canyon Macica is one of the most beautiful canyons in the northern part of Bosnia and Herzegovina. It was shaped by water cutting through Triassic limestone with help of tectonic forces.

The water divided the limestone massif into two parts, Masica and Middle Rock Face. The deepest depth is about 350 meters. During big rain falls when the canyon is unable to hold all the water, the beautiful brook of Suvodol is formed. The floor of the canyon in some parts is only three meters wide. Those parts were once even tighter but were widened for the sake of forest exploitation. The canyon floor is full of caves which are ideal for bear hibernation during the winter months. Rock Face Masicka reaches as high as 250 meters on the right banks of canyon Masice. It is an ideal place for free climbing and offers some fun and challenging routes for climbers. At the base of the rock faces are many small caves, fun for leisurely exploration – but only in the summer. These caves are often inhabited by bears during the winter. There are over a hundred caves and pits in the region beside the peaks of Tajan Mountain. The Middle Rock Cave is situated close to Lukina Cave and it was found in May 2004. This is a cave with lot of large caverns and domed rooms with beautiful cave decorations.

Canyon Masica / Kanjon Mašica
bos.
Ovo područje je nedavno postalo zaštićena zona. Pokret zelenih, planinarska udruženja, speleološka društva i ljubitelji prirode učinili su izrazit napor kako bi ovaj mali, lijepi ćošak Bosne postao zaštićeno područje.

Planine ovih krajeva nemaju oštre vrhove kao centralne Dinarske Alpe, pa ipak guste crnogorične šume i beskonačne staze u brdima pružaju ljubiteljima prirode veliki broj mogućnosti za aktivan boravak u prirodi. Područje je bogato kanjonima. Kanjon Mašica je jedan od najljepših kanjona u sjevernom dijelu zemlje. Isklesala ga je voda u trijaskom vapnencu uz pomoć tektonskih poremećaja. Voda dijeli vapnenački masiv na dva dijela, Mašicu i Srednju stijenu. Najveća dubina kanjona je 350 m. Kada su obilne kiše i kada kanjon ne može da prihvati svu vodu, formira se prelijepi potok Suhodol. Kanjon je na pojedinim mjestima širok samo 3 metra, a nekada su ova mjesta bila čak i uža, ali su proširena kako bi se mogla vršiti eksploatacija šume. 
Canyon Masica, waterfall / Kanjon Mašića, vodopad

Kanjon je prepun pećina koje su idealna prebivališta medvjedima tokom njihovog zimskog sna. Lukina pećina se nalazi u podnožju vertikalne litice Srednje stijene. Svih dvjesto metara je oivičeno naslagama kalcijum-karbonatnog kristala, čije boje variraju od bijele do tamno crvene. Slično kao i u Orlovačkoj pećini nadomak Sarajeva, i ovdje su pronađeni ostaci izumrlog pećinskog medvjeda koji su stari preko 15,000 godina. Ova pećina je pristupačna čak i amaterima. Pećina Srednje stijene se nalazi u blizini Lukine pećine i otkrivena je u maju 2004. godine, i prepuna je dvorana ukrašenih prelijepim pećinskim nakitom. 

Interesantna flora i fauna 


Dinamični eko-sistem parka prirode "Tajan"domaćin je brojnim endemskim biljkama. Ovdje možete pronaći endemski Bosanski Ljijan (Iilium bosnaiacum), koji je vijekovima bio simbol bosanske države. Na ulazu u Lukinu pećinu je 30 cm široki bršljan(hedera helix). Na nekih 10 km od parka "Tajan" raste Gegersenova mlječika (Euphorbia gregersenii fam, Euphorbiaceas), još jedna zaštićena biljka koja se nalazi na crvenoj međunarodnoj listi ugroženih biljaka. 


Bosnian Lily (lilium bosnacium) Bosanski Ljiljan
Guste šume koje prekrivaju cijeli park su dom medvjedima, vukovima lisicama, jelenima, zečevima, divljim mačkama, veprovima i lještarkama. Sve pećine na području su dom šišmišima koji su ozbiljno ugroženi u Evropi i crnim medvjedima. Rječice i potoci su bogati ribom i rakovima. Istraživanja su otkrila paleontološka nalazišta pećinskog medvjeda, pećinske hijene i crvenog jelena, stara preko 15,000 godina.

četvrtak, 14. studenoga 2013.

Vlašić - Mountain

engl.
Inhabiting high, isolated areas was the tradition of the first settlers in Bosnia and Herzegovina. Vlasic was not only home to old Illyrian highlanders and followers of the medieval Bosnian Church but also to a large shepherd community that continues to live off the fertile lands across the vast plateau of Vlasic Mountain.
The lives of the highlanders were dramatically affected by the recent conflict and many of them were forced to abandon the lifestyles that they and their ancestors had enjoyed for centuries. 
However, much of that life has now returned to Vlasic and the highlanders have resumed their age-old customs of sheep-raising and cheese production.

bos.
Naseljavanje visokih, izoliranih područja bio je dio tradicije prvih doseljenika u Bosnu i Hercegovinu. Vlašić nije bio dom samo Staroilirskim gorštacima i sljedbenicima srednjovjekovne Bosanske crkve, nego i velikoj pastirskoj zajednici koja ovdje nastavlja da živi od plodnoga tla na velikom platou Vlašićke planine.
Na život ovih gorštaka dramatičan uticaj je imao prethodni rat kada su mnogi od njih bili prisiljeni da napuste dotadašnji oblik egzistiranja kojim su već stoljećima živjeli njihovi preci. 

Pa ipak, znatan broj se sada vratio svome prijašnjem načinu života i običajima tradicionalno kvalitetnog ovčarstva i proizvodnje čuvenog i vrlo cijenjenog vlašićkog sira. 




The seat of the ancient Bosnian Kingdom

Bobovac, the residency of the Bosnian kings


As the birthplace of the Bosnian state, this region has shaped much of the cultural and historical heritage of Bosnia and Herzegovina. Today, monuments around the region and, more strikingly, the region's everyday culture bear witness to Central Bosnia's rich and diverse history.
A short history
The central part of Bosnia and Herzegovina was the seat of the Bosnian state in medieval times. Known as the Srebrena Bosna (Silver Bosna) region, it was the political, cultural and religious heart of Bosnia. All the Bosnian kings resided here. The unique 'heretic' Bosnian Church was the spiritual backbone of the small Slav communities that dotted the lush, green countryside until the 14th century. 

By 1340 the Franciscans had established their first order in Bosnia and in a short space of time Catholicism spread and monasteries were built in Kraljeva Sutjeska, Visoko, Kresevo and Fojnica. With the arrival of the Ottomans in the mid 15th century, Ottoman culture asserted its influence in places like Travnik, Visoko, Donji Vakuf and Jajce. Travnik became not only the main city in central Bosnia, but also the centre of the Ottoman Empire's establishment in Bosnia and Herzegovina. Mahalas sprang up in many towns and the spread of Islam had a major impact on life in the region. Small settlements developed into towns and cities, and the once isolated mountain communities became more intercon- nected. 

Bobovac
The Lašva Valley was a main trading route from Dalmatia, Serbia and beyond. Travnik, heralded as the European Istanbul, soon became known for its magnificent oriental architecture and bustling trade centers. Of all the ethnically mixed communities in Bosnia, this region in particular enjoyed a harmonious balance of Catholic and Muslim inhabitants (with a much smaller Orthodox community). The Catholics feel strongly rooted and view themselves as the only continual line of defenders of the ancient Christian Bosnian state. The Central Bosnian Franciscans are the heart and soul of this sentiment and, unlike many of their Franciscan counterparts in western Herzegovina, remain loyal to the preservation of Bosnia and Herzegovina's sovereignty.

It is impossible to find a central Bosnian town or community that hasn't intimately meshed with the other. Exploring central Bosnia's ancient fortresses, monasteries, mosques and highland villages is a journey into the very heart of the original Bosnian state and its long line of Slavic ancestors who have inhabited these lands since the 7th century. 

bos.
Kao mjesto rođenja bosanske države, ovaj region je uveliko oblikovao kulturno i historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Danas, spomenici širom ovoga regiona, a svakako još više svakodnevna regionalna kultura, svjedočanstvo su bogatstva i zanimljivosti historije centralne Bosne.




Kratka historija
Centralni dio Bosne i Hercegovine bio je sjedište srednjovjekovne bosanske države. Ovaj region, poznat pod imenom Bosna Srebrena, bilo je kulturno, historijsko i religijsko srce Bosne. Svi bosanski kraljevi su vladali odavde. Jedinstvena "heretička" bosanska crkva u 14. stoljeću bila je duhovni oslonac malim slavenskim zajednicama razbacanim širom Bosne i Hercegovine. Franjevački red je osnovan prije 1340. godine, katoličanstvo se brzo proširilo te su izgrađeni manastiri u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Kreševu i Fojnici.

Bobovac
Franciscan monastery in Kraljeva Sutjeska
Oldest mosque in Bosnia and Herzegovina in Kraljeva Sutjeska
Sa dolaskom Osmanlija u 15. stoljeću, otomanska kultura ostavila je traga na mjestima poput Travnika, Visokog, Donjeg Vakufa i Jajca. Širenje islama imalo je najveći uticaj na život u regionu Travnik je postao centar iz kojega su Osmanlije upravljale Bosnom i Hercegovinom. U mnogim gradovima nicale su mahale, uske uličice sa kućama u nizu sa visokom zidanom ogradom. Male naseobine su se razvijale u gradove, a nekada izolirane planinske zajednice postajale su međusobno povezane. Lašvanska dolina bila je glavna trgovačka ruta sa Dalmacijom, Srbijom i dalje.Travnik, prozvan evropskim Istanbulom, uskoro je postao poznat po svojoj veličanstvenoj orijentalnoj arhitekturi, ali i kao užurbano trgovačko središte. Od svih etnički izmješanih zajednica širom Bosne, posebno u ovom regionu se osjećala harmonija između katolika i muslimana ( pravoslavna zajednica je bila znatno manja). 

Katolici su se osjećali duboko ukorijenjeni i vidjeli sebe kao konstantnu liniju odbrane srednjovjekovne krstjanske bosanske države. Franjevci centralne Bosne bili su duša i srce ovog osjećaja i za razliku od Franjevaca zapadne Hercegovine, ostali vjerni očuvanju suverenosti Bosne i Hercegovine. 
Nemoguće je pronaći srednjobosanski grad ili zajednicu koja se nije etnički i religijski isprepletena. Posjeta drevnim tvrđavama, manastirima, džamijama, i planinskim selima centralne Bosne je posjeta središtu izvorne bosanske države i slavenskim precima koji su se ovdje nastanili već od 7. stoljeća.

Last Bosnian Queen Katarina
Sa veoma razvijenim sistemom autobusnih linija, bilo javnih ili privatnih, svaka destinacija u centralnoj Bosni ima vezu sa vodećim centrima: Zenica, Travnik, Kiseljak, Vitez, Bugojno. Jedini srednjebosanski grad kroz kojeg prolazi željeznica je Zenica. Svakodnevni autobusi iz Zagreba i Bihaća idu preko Jajca, Donjeg Vakufa, Travnika i Viteza za Sarajevo. Izuzev Kreševa, Kraljeve Sutjeske, Fojnice i planine Vranice svi spomenuti gradovi se nalaze na magistralnim putevima i jasno su označeni na bilo kojoj mapi Bosne i Hercegovine.

Stolac


engl.
This quaint, sunny southern town full of striking Ottoman architecture is a true playground for those intrigued by anthropology, archaeology and history.

The area has been settled for at least 15,000 years as evidenced by the markings in Badanj Cave, which experts have dated 12000-16000 BC. Throughout its long history, Stolac has been an outstandingly cultured town. No other town in Bosnia and Herzegovina has produced such a rich array of intellectuals, artists, poets and leaders. Strolling through Stolac to the sound of the rushing Bregava and the many songbirds, it is easy to imagine the inspiration felt by its many generations of extraordinary personalities. 

It's a great place to stroll around, eat figs, drink the tasty local wine, or dig into one of those delicious pomegranates that grow in every yard. It's also a good base from which to explore the region by bicycle. The town has a sleepy, Mediterranean air to it and is lined with café's along the crystal-clear Bregava River. The Bregava is a favorite spot for youths to swim and dive and one will often find most of the town near the water during the hot and dry summers. 

The centre enjoys lush trees and foliage, with unique pines darting into the skyline near the ancient old town fortress of Vidoska (built in the 14th century). TheBregava has made Stolac and the surrounding region (called Dubrava) one of the most fertile areas in the country. Vegetables and fruit from here seem to taste just that bit better. Zilavka and Blatina wines produced from the harvests of the local vineyards are great so the vineyards should be paid a visit. 

bos.
Ovo tiho, sunčano mjesto na jugoistoku koje je prepuno zadivljujuće osmanlijske arhitekture je istinska poslastica onima koje intrigira antropologija, arheologija i historija. 

Ovo područje je bilo naseljeno prije 15,000 godina, što dokazuju crteži pronađeni u pećini Badanj, za koje eksperti procjenjuju da potiču 12,000 -16,000 godina prije nove ere. Kroz svoju dugačku historiju, Stolac je uvijek bio grad sa bogatom kulturom. Nijedan drugi grad u Bosni i Hercegovini nije dao toliko intelektualaca, umjetnika, poeta i vođa. Dok šetate kroz Stolac i slušate hitru Bregavu i cvrkut mnogobrojnih ptica shvaćate šta je to inspirisalo mnogobrojne generacije izvanrednih stolačkih ličnosti. 

Ovo je izvanredno mjesto za šetnju, kušanje domaćeg vina, smokava ili narova koji ovdje rastu u svakom dvorištu. Također je ovo odlična baza za daljnje istraživanje ovog regiona na biciklu. Gradić ima uspavljujući mediteranski zrak i prepun je kafića duž kristalno čiste rijeke Bregave. Bregava je omiljeno mjesto za kupanje i ronjenje mladima i vrlo vjerovatno da ćete primijetiti da je tokom vrelih i suhih ljetnih dana cijeli grad na obalama rijeke. 


Centar grada je prepun bujnog drveća, sa jedinstvenim borovima koji streme ka nebu. Nedaleko jedrevna starogradska tvrđava Vidoška, izgrađena u 14. stoljeću. Bregava čini Stolac i njegovo okruženje (zvano Dubrava) jednim od najplodnijih područja u zemlji. Čini se da voće i povrće koje dolazi odavde ima bolji ukus.


U ovim krajevima proizvodi se i vrhunsko vino Žilavka i Blatina, zato svakako vrijedi posjetiti podrume vina.


srijeda, 13. studenoga 2013.

Una River


engl.
The source of the Una is the Una spring, also known as Vrelo Une, and is located on the north-eastern slopes of the Stražbenica mountain in Croatia. After 4 km the river reaches Bosnia and Herzegovina at the confluence with the 'Krka' River. From here the Una river forms a natural border between Croatia and Bosnia for the next 8.5 km until it reaches the rail bridge 1.5 km before the Bosnian town of 'Martin Brod'. From the rail bridge the Una enters Bosnia completely and flows for 21 km, before reaching the border between the two countries for the second time, 9 km downstream town of 'Kulen Vakuf'. From here it forms the border for the next 20 km, all the way to another rail bridge between the villages of 'Malo Seoce' and 'Užljebić'. Here the Una enters Bosnia completely for the second time, and near 'Ripač' it winds more north-westwards, entering Bihać, and turning north to 'Bosanska Krupa' and 'Bosanska Otoka'. After 85 km of flowing through Bosnia, the Una again marks the border between Bosnia and Herzegovina and Croatia for the third and final time, near the villages of 'Dobretin' and 'Javornik' (Croatia). At this stage, the Una passes by the Bosnian towns of 'Bosanski Novi' (Novi Grad), 'Bosanska Kostajnica', 'Bosanska Dubica', and Croatian towns of 'Dvor', 'Hrvatska Kostajnica', 'Hrvatska Dubica'. It spills into the Sava River near small town of Jasenovac.



bos.
Izvor Une također poznat je i kao Vrelo Une, a nalazi se sjevero- istočnim padinama planine Stražbenice u Hrvatskoj. Nakon 4 km, rijeka dolazi do Bosne i Hercegovine i spaja se u rijeku Krku. Odavde rijeka Una čini prirodnu granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine za narednih 8,5 km dok ne dostigne željeznički most, 1.5 km prije bosanskom gradu Martin Brod. Od željezničkog mosta  Una ulazi u BiH i potpuno teče 21 km, prije nego što dostigne granicu između dvije države, po drugi put , 9 km nizvodno do mjesta Kulen Vakuf. Odavde čini granicu za narednih 20 km, pa sve do drugog željezničkog mosta između sela 'Malo Seoce' i 'Užljebić'. Ovdje Une ulazi Bosnu u potpunosti po drugi put , i to u blizini Ripača i ide više sjevero-zapadno, ulazi u Bihać i ide sjeverno do 'Bosanske Krupe' i 'Bosanske Otoke' . Nakon 85 km toka kroz Bosnu i Hercegovinu , Una ponovno obilježava granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske po treći i posljednji put, u blizini sela 'Dobretin' i 'Javornik' ( Hrvatska). Una prolazi pored bosanskih gradova 'Bosanski Novi' ( Novi Grad ), 'Bosanska Kostajnica', 'Bosanska Dubica', i hrvatskih gradova 'Dvor', 'Hrvatska Kostajnica', 'Hrvatska Dubica'. Nakon toga uliva se u Savu u blizini malog mjesta Jasenovac .

Prokoško Lake


engl.
Prokoško lake is located on Vranica mountain between 'Debelo brdo' (1858 m), 'Glavičica' (1691 m), 'Trbević' i 'Ćosa' (1864 m). The lake is located at 1635 m above mean sea level. It's 426 m long and 191,3 m wide.
The surface area is 48.000 m2 and the lakes maximal depth is 13 m. 
The formation of the Prokoško lake was strongly influenced by fluvial, gravitational and other processes. Glacial processes didn't have a big impact on the morphology of the terrain as the circumstances weren't ideal for forming glaciers.
Prokoško lake is a nature monument by law as of 2005, including it's protected surroundings.
It was declared a nature monument because of the big number of endemic species of animals and plants and also because of the water richness of the surrounding area.
There exists a endemic subspecies of the 'Tritius alpestris reiseri' in Prokoško lake. It differs from the typical species with its proportinaly bigger head.
It was dicsovered in 1891. by Othmur Reiser and described in 1902. by Werner.
It reaches a maximal length of 12 cm and lives in shallow waters and on the lake banks. It feeds on insects and snails that it finds in the water.

Lately, unfortunately the Lake is loosing its original beauty due to illegal buildings, houses and sewage system, what really harms the lake.
bos.
Prokoško jezero se nalazi na planini Vranica između Debelog Brda (1858 m), Glavičice (1691 m) , Trbevića I Ćosa (1864 m) . Jezero se nalazi na 1635 m nadmorske visine. Dugo je 426 i široko 191,3 m.
Površina mu je 48.000 m2, a maksimalna dubina jezera je 13 m. 
Na formiranje Prokoškog jezera su dosta utjecalo fluvijalni, gravitacija i neki drugim procesi. Glacijalni procesi nisu imali veliki utjecaj na morfologiju terena, jer okolnosti nisu bile idealne za formiranje glečera .
Prokoško jezero je porglašeno za spomenik prirode, zakonom iz 2005. godine, kao i za zaštićeno područje.
Jezero je proglašeno spomenikom prirode zbog velikog broja endemskih vrsta životinja i biljaka, kao i zbog vode, velikog bogatstva ovog područja.
Postoji endemska podvrsta 'Triturus alpestris reiseri' (čovječija ribica), koja živi u Prokoškom jezeru. Ona se razlikuje od tipične vrste sa puno većom glavom.
Otkivena je 1891. godine, od strane Othmura Reisera, a opisao je 1902. godine Werner .
Može da dostigne maksimalnu dužinu od 12 cm, živi u plitkim vodama i na obalama jezera. Hrani se insektima i puževi koji se nalaze u vodi .

U posljednje vrijeme, nažalost jezero gubi prvobitnu ljepotu zbog gradnje nelegalnih objekata , kuća i provođenja kanalizacije , što mnogo šteti jezeru.


Bijambare Cave


engl.
The Bijambare area, famous for its caves, is located on the far north-eastern slopes of Sarajevo District and the Ilijaš, a small town near Sarajevo, capital of Bosnia and Herzegovina. It is accessible by the main road Sarajevo-Tuzla, from which an asphalt road branches out leading towards a mountain home and the especially known Bijambare cave. Large parts of these caves are open to visitors.
Optimum height above sea level (950 m on average), thick conifer woods, meadows, two water flows with lakes and chasms, five caves, rocky massif and high quality air provide ideal conditions for alpinism, speleology, skiing, mushroom picking, medicinal herbs picking, or simply for nature excursions and visits.
The middle part of Bijambare is a karst enclave with all its commonly observed characteristics: caves, lost rivers, intriguing funnel-shaped depressions and rocky massifs. There are five caves located in three horizons, in a pretty small area. One of these caves is especially popular- the Bijambare cave, which has been a popular tourist spot and a speleological site for a long time. The cave is 420 m long (basic direction without individual branches), with four halls with rich ornaments of all known creation forms: lateral blocks, stalactites, casts, stalagmites and curtains. The fourth hall is the biggest (around 60 m in diameter and 15–30 m in height). It is also called the "music hall" for its acoustic effects.

bos.
Bijambare područje, poznato po svojim pećinama, nalazi se na krajnjim sjevero-istočnim padinama Kantona Sarajevo i Općine Ilijaš (malom mjestu u blizini Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine). Do Bijambara je moguće doći magistralnim putem Sarajevo-Tuzla, nakon kojeg asfaltni put dalje vodi prema Planinarskom domu i poznatoj Bijambarkoj pećini. Veliki dijelovi tih pećina su otvoreni za posjetitelje.
Optimalna nadmorska visina (950 m u prosjeku), četinarke šume, livade, dva vodotoka sa jezerima i ponora, pet pećina, stjenoviti masivi i veoma zdrav i svjež zraka pružaju idealne uvjete za alpinizam, speleologiju, skijanje, branje gljiva, ljekovitog bilja ili jednostavno za izlete i posjete prirodi.

Središnjem dijelu Bijambare su kraške enklave sa svojim poštovati karakteristikama: pećine, izgubljene rijekame, stjenoviti masivi. Postoji pet pećina koje se nalaze na tri horizonta, na prilično malom prostoru. Jedana od tih pećina je posebno popularana, „Bijambare pećina“, koja je popularno turističko i speleološko mjesto već dugo vremena. Pećina je duga 420 m (osnovni pravac bez pojedinačne grane), sa četiri dvorane s bogatim ukrasima svih poznatih oblika: bočni blokova, stalaktita, baca, stalagmitima i 'zavjesa'. Četvrta sala je najveća (oko 60m promjera i 15-30m visine). Ona se još naziva i "muzičom dvoranom " zbog svojih akustičnih efekata.


Ostrožac Castle


Ostrožac Castle is  located 14 kilometers north-east of Bihać on the left bank of the river Una. It is located 206 meters above the Una River. It was first mentioned in 1286. as a property of the knyaz (Slavic  title) Babovići of Blagaj.
This castle is the castle that has been settled for the longest period of time in the whole area of Cazin and it was reconstructed many times and today it represents a castle from a fairy tale for every visitor.
Some annalists claim that this castle existed in the year of 405. b.c, but it was never historically proven. There was a big number of rulers of this property and there are some information that say that the castle was richly decorated on a way that befits the castle.The look of castle dates back to the 16th century when the Ottoman Turks established the Ottoman province of Bosnia. A second addition was made to the castle between 1900 and 1906 by an unconfirmed member of the Habsburg family.
Today, it represents a tourist attraction of Cazin, Krajina and the whole Bosnia and Herzegovina. 

bos.
Dvorac Ostrožac se nalazi 14 kilometara sjevero-istočno od Bihaća, na lijevoj obali rijeke Une. Nalazi se 206 metara iznad rijeke Une. Prvi put se spominje u 1286. godine kao imovina kneza Babovića od Blagaja.Ovaj dvorac je dvorac najduži vremenski period se nalazi na području Cazina, obnovljen je mnogo puta i danas predstavlja jedan iz bajke za svakog posjetitelja.
Neki analitičari tvrde da je ovaj dvorac postojao u godini 405 . stare ere , ali je nikad nije historijski dokazano. Postojao je veliki broj vladara ovog dvorca
Izgled dvorca datira iz 16. stoljeća kada su otomanski Turci osnovali osmanske pokrajine Bosne . Drugi dodatak je napravljen  između 1900 i 1906 od strane nekog nepotvrđenog člana Habsburške  porodice.
Dvorac je danas turistička atrakcija Cazina, Krajine i cijele Bosne i Hercegovine.

Kravice waterfall

eng.
Among the most fascinating naturalistic features of this region are the sparkling waterfalls of Kravice, about 40 km from Mostar. The waters of the Trebižat River branch out, cascading from the tuff walls from a height of 30 metres, and they form a natural amphitheatre, 150-metre wide, creating spectacular effects that bring to mind, even if in a more modest dimension, the imposing Niagara waterfalls. Popular in the summer season above all with rafting enthusiasts and locals, it is the perfect place for all those who wish to relax and enjoy themselves in the midst of an uncontaminated atmosphere, accompanied by the constant sound of waterfalls in the background. Near to them, there is also a small grotto with stalactites made of calcium carbonate, an old mill and a sailing ship, all to be admired. The Trebižat River also off ers pleasant canoe trips, organized by local experts, with 10-km river journeys for about 35 Euros per person (inclusive of guide, canoe and equipment). An experience really not to be missed where the frenetic pace of daily life seems to be only a far-off memory.

bos:
U najinteresantnije prirodne znamenosti regije sigurno spada vodopad Kravice, udaljen oko 40 km od Mostara. Voda rijekeTrebižat na tom mjestu se razuđuje i pada sa visine od 30 metara stvarajući prirodni amfiteatar širine 150 metara, stvarajući prirodnu pretstavu koja podsjeća, naravno u mnogo manjoj mjeri, na slapove Nijagare.U ljeto ga obično posjećuju ljubitelji raftinga I lokalno stanovništvo i idealno je mjesto za odmor i zabavu u prirodnom netaknutom ambijentu sa konstantnim zvukom vodopada u pozadini. U blizini vodopada nalazi se i mala pećina u kojoj se mogu vidjeti stalaktiti od kalcijum karbonata, stari mlin i brodić. Rijeka Trebižat omogućava I prijatne izlete u kanuu, koje organizuju lokalni iskusni operateri, u dužini od 10 km i po cijeni od 35 Eura po osobi (uključujući vodiča, kanu i opremu). Ovakvo što ne treba propustiti, jer će vam se frenetični ritam svakodnevnog života u ovom ambijentu činiti samo dalekim sjećanjem.